Clean Breathing – Čist zrak za disanje!

Uređaji za suzbijanje prašine – uključujući čestice PM2.5 i PM10 – kao i hlađenje, uklanjanje neugodnih mirisa, ovlaživanje zraka i dekontaminaciju površina.

Clean Breathing – Čist zrak za disanje!

Problem zagađenja zraka danas je sve više u fokusu širom svijeta. Posebno su emisije prašine i njihova kontrola među prioritetima politika u mnogim zemljama, bez obzira na njihov stepen razvijenosti.

Orošavanje je široko prepoznata metoda za borbu protiv zagađenja zraka i smanjenje količine prašine.

TRENUTNO STANJE

Prema riječima Hansa Bruyninckxa, izvršnog direktora Evropske agencije za okoliš (agencije Evropske unije):

„Zagađenje zraka štetno djeluje na zdravlje ljudi i okoliš. U Evropi su emisije mnogih zagađujućih materija u zraku znatno smanjene tokom posljednjih decenija, što je dovelo do poboljšanja kvaliteta zraka širom regije. Međutim, koncentracije zagađujućih materija u zraku i dalje su previsoke, a problemi s kvalitetom zraka i dalje su prisutni.

Značajan dio evropskog stanovništva živi u područjima, posebno u gradovima, u kojima dolazi do prekoračenja propisanih standarda kvaliteta zraka. Zagađenje ozonom, azot-dioksidom i suspendovanim česticama (PM) predstavlja ozbiljan rizik za zdravlje. Nekoliko zemalja prekoračilo je jednu ili više graničnih vrijednosti emisija za četiri važne zagađujuće materije u zraku, koje su bile propisane za 2010. godinu.

Zbog toga smanjenje zagađenja zraka i dalje ostaje veoma važno.

Zagađenje zraka predstavlja lokalni, panevropski i hemisferski problem. Zagađujuće materije ispuštene u jednoj zemlji mogu se prenositi atmosferom i doprinijeti pogoršanju kvaliteta zraka u drugim područjima ili uzrokovati takvo pogoršanje.

Lebdeće čestice, azot-dioksid i prizemni ozon danas se općenito smatraju trima zagađujućim materijama koje najviše utiču na zdravlje ljudi. Dugotrajna izloženost ovim materijama, kao i izloženost njihovim visokim koncentracijama u kratkom periodu, može imati različite posljedice, od narušavanja funkcije respiratornog sistema do prijevremene smrti.

Procjenjuje se da je oko 90 % stanovnika evropskih gradova izloženo zagađujućim materijama u koncentracijama višim od nivoa koji se smatraju štetnim za zdravlje. Naprimjer, procjenjuje se da fine lebdeće čestice (PM2.5) u zraku skraćuju očekivani životni vijek stanovnika Evropske unije za više od osam mjeseci.“

Uređaji za suzbijanje prašine – uključujući čestice PM2.5 i PM10

ŠTA JE PRAŠINA?

Aerosolne čestice u atmosferi, poznate i kao atmosferske lebdeće čestice, čestice (PM), suspendovane čestice ili suspendovane materije (SPM), predstavljaju mikroskopske čvrste ili tečne čestice koje lebde u Zemljinoj atmosferi. Pojam aerosol najčešće se odnosi na mješavinu čestica i zraka, za razliku od samih čestica. Izvori čestica mogu biti prirodni ili nastali ljudskim djelovanjem. Ove čestice utiču na klimu i padavine te mogu imati štetne posljedice po zdravlje ljudi.

Podvrste atmosferskih čestica obuhvataju suspendovane čestice (SPM), čestice koje prodiru u grudni koš i respiratorni sistem, krupne čestice koje se mogu udahnuti, odnosno čestice prečnika između 2,5 i 10 mikrometara (μm) (PM10), fine čestice prečnika 2,5 μm ili manje (PM2.5), ultrafine čestice i čađ.

Čestice veće od 10 μm također se mogu naći u atmosferi. Međutim, njihovo brzo uklanjanje iz zraka uglavnom ograničava njihovo zadržavanje na nekoliko sati. Budući da su prevelike da bi dospjele duboko u respiratorni sistem, smatra se da imaju relativno mali značaj u pogledu uticaja na zdravlje.

Međunarodna agencija za istraživanje raka (IARC) i Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) svrstavaju lebdeće čestice u Grupu 1 kancerogenih materija, što znači da postoje dokazi da mogu izazvati rak kod ljudi.

Lebdeće čestice smatraju se jednim od najopasnijih oblika zagađenja zraka zbog svoje sposobnosti da, bez prethodnog filtriranja, prodru duboko u pluća i krvotok. Na taj način mogu doprinijeti trajnim promjenama DNK, srčanim udarima, respiratornim oboljenjima i prijevremenoj smrti.

Studija iz 2013. godine, koja je obuhvatila 312.944 osobe u devet evropskih zemalja, pokazala je da nije utvrđen nivo izloženosti lebdećim česticama koji bi se mogao smatrati potpuno sigurnim. Prema rezultatima te studije, povećanje koncentracije PM10 za svakih 10 μg/m³ bilo je povezano s porastom stope obolijevanja od raka pluća za 22 %.

Manje čestice PM2.5 pokazale su se posebno opasnima, pri čemu je povećanje njihove koncentracije za svakih 10 μg/m³ bilo povezano s porastom stope obolijevanja od raka pluća za 36 %, jer mogu prodrijeti dublje u pluća.

Izloženost česticama PM2.5 širom svijeta doprinijela je 2016. godine približno 4,1 milionu smrtnih slučajeva uzrokovanih srčanim oboljenjima, moždanim udarom, rakom pluća, hroničnim plućnim bolestima i respiratornim infekcijama. Posmatrano na globalnom nivou, lebdeće čestice iz vanjskog zraka predstavljaju šesti najznačajniji faktor rizika za prijevremenu smrt.

Glavni izvori lebdećih čestica (PM)

Primarni izvori lebdećih čestica povezani su s ljudskim aktivnostima i prirodnim procesima. Značajan dio čestica nastaje kao posljedica različitih aktivnosti čovjeka, odnosno antropogenih izvora.

Ove aktivnosti obuhvataju:

  • poljoprivredne radove;

  • industrijske procese;

  • sagorijevanje drveta i fosilnih goriva;

  • građevinske radove i rušenje objekata;

  • podizanje cestovne prašine u zrak usljed saobraćaja.

Prirodni izvori, koji nisu povezani s ljudskim djelovanjem, također doprinose ukupnom problemu zagađenja lebdećim česticama. Među njima su prašina koju podiže vjetar i šumski požari.

Prema navedenim podacima, glavni izvori lebdećih čestica koji doprinose zagađenju zraka u gradovima su:

Izvor zagađenja Udio
Saobraćaj 25 %
Sagorijevanje i poljoprivreda 22 %
Sagorijevanje goriva u domaćinstvima 20 %
Prirodna prašina i so 18 %
Industrijske aktivnosti 15 %

Međutim, postoje značajne razlike između pojedinih regija svijeta u pogledu zastupljenosti ovih izvora zagađenja.